O nama

Povijest ORŠKa

Začetnici ideje o osnivanju ORŠK-a, stvorene odmah nakon donošenja Zakona o ribarstvu na slatkim vodama iz 1906. godine, bili su mr. pharm. Dragutin Bulart, ljekarnik Grujic, tajnik osječke Trgovačke i obrtničke komore Matija Heveši, časnik Oliver Mihl i Franjo Gulneric, koji je imao drogeriju u Kapucinskoj ulici. Njihova nastojanja prekinuo je Prvi svjetski rat.
Nakon rata, 09. srpnja 1923. godine, u gostionici „Fabijanovic“ u Strossmayerovoj ulici, na poziv Antuna Jankovica i Ivana Barne, okupilo se 40-ak zaljubljenika u športski ribolov. Sastanak se pretvorio u osnivačku skupštinu, kojoj je predsjedao Antun Jankovic. Novom društvu dano je ime Osječki ribolovni športski klub. To je po starosti četvrto ribolovno društvo u Hrvatskoj. Prvi upravni odbor imao je predsjednika i 14 članova: Prvi predsjednik kluba bio je Antun Jankovic, dok su članove upravnog odbora sačinjavali Ivan Barna, Ivan Balog, Rihard Hafner Lahorski, Matija Klas, Andrija Kovacevic, August Mikš, Srecko Milter, August Nemecek, Josip Sukic, E.K Pospišl, Franjo Truck, Josip Wolf, Franjo Zepp i Stjepan Zipfler.
Vec se od samog osnutka Kluba uvidjelo da se neće moći normalno raditi ako se ne osiguraju pogodne prostorije. Na jednoj od sjednica Upravnog odbora donesen je zaključak da se izgradi društveni dom negdje na obali Drave. Graditeljska firma Aksmanović je besplatno izradila nacrte. Nacrti su tijekom vremena zagubljeni, tako da se ne zna detaljnije kako je dom bio osmišljen. Zna se samo da je to trebala biti visokoprizemnica s podrumom za smještaj čamaca, planirana je i prostorija za sjednice, prostorija za sastajanje i druženje članova i prostorija za goste. Zatim se prišlo prikupljanju sredstava.
Krajem 1933. god. Gradska općina dodjeljuje Klubu zemljište pored Veslačkog kluba „Neptun“ na Dravi, a 1937. je trebala započeti gradnja doma. U međuvremenu je Klubu ponuđeno da kupi tzv. Satnički ribnjak. Budući da novca nije bilo za oboje, Klub se odlučio za kupnju Satničkog ribnjaka, a izgradnja doma je ostavljena za neka bolja vremena.
Po završetku Drugog svjetskog rata, rad Kluba je nastavljen, izabran je novi Upravni odbor u koji je ušao i Antun Jankovic, koji je za potrebe Kluba ponudio više dvorišnih prostorija u svojoj kuci na Gornjodravskoj obali 21. Poslije se Klub seli u dvorišnu prostoriju zgrade u Ulici P. Pejacevića 44, gdje su bili smješteni vatrogasci. Tu ostaje do kraja 1972 god., kada se seli u nove prostorije u Ulici Pavla Pejacevića 5, gdje se i danas nalazi.

Iz knjige Vladimira Zobundžije „80 godina ORŠK-a“.